Na manifestaciji Dalmatinske vinske ikone, 29. listopada, u hotelu Esplanade, vinari iz udruženja Vino Dalmacije, iz svojih podruma su izdvojili i izložili te na kušanje posjetiteljima ponudili tri svoja ponajbolja vina.
Okupilo se 39 ponajboljih vinarija iz svih dijelova Dalmacije, od kojih su neka arhivska, a neka i nagrađivana na vodećim vinskim natjecanjima.
Dalmacija je bogata sortama, specifičnim terroirima i stilovima vina u što se posjetitelji mogu uvjeriti na ovom jedinstvenom jednodnevnom, promenadnom kušanju.
Naravno, da kad spomenemo Dalmaciju svi znate za crna vina i plavce i babiće, ali mene je oduševila kujundžuša. Nisam iz Imotskog rodom kao ta zavodnička sorta, ali dobro, ne smijem puno duljiti – da napišem nešto, koliko toliko profesionalno.
Posebnu važnost ovogodišnjoj manifestaciji dao je spomenuti masterclass koji je vodio Clive Pursehouse, urednik za Sjevernu Ameriku u renomiranom vinskom časopisu Decanter. (@clivity) Pursehouse je govorio o potencijalima dalmatinskih vina na američkom tržištu, ističući važnost razumijevanja američkih ljubitelja vina za dalmatinske vinare i ugostitelje koji ciljaju ovo značajno tržište.
Zaključak radionice bio je da američki potrošači, odnosno potencijalni kupci hrvatskih vina više cijene ona crna, pogotovo ako su od autohtonih sorti. Vodeća je dakako sorta Zinfandel, odnosno tribidrag, crljenak za kojeg je dokazano da je porijeklom iz naše zemlje, što naučih na radionici sommeliera Darka Lugarića. (@lugy_wine). Međutim, većinu Amerikanaca koji kušaju hrvatski Zinfandel ostanu iznenađeni – itekako se razlikuje od onog koji je sazrijevao na američkom tlu i odležavao u američkim podrumima. Dokaz je to da na vino itekako djeluje terroir!
Bilo je tu finih vina, a kako ja uvijek kažem, premalo vremena. Živjeli do idućeg puta, te mi je bilo zadovoljstvo i čast!
