Krenem napisati tekst, izgasi mi se laptop.
Već lagano vidno iznervirana, krećem ispočetka, jer gomile osjećaja promijenim u minuti te sve ono što sam pisala prije, možda bi moglo dobiti neki novi sjaj. Neko novo ruho. Kao moji likovi iz knjige, na koncu, počela sam im davati više opisa te njihovih unutarnjih stanja. I tako, dok brišem i rišem, razmišljam o nekim drugim zemljama, razmišljam o svojim idejama, i sve se to čini kao nestvarni san, samo zbog toga, jer nekada ti trebaju drugi ljudi da te dignu, nekada ti treba razumijevanje, ali kad pomisliš, došli smo na ovaj svijet sami, otići ćemo na ovaj svijet sami, lagano te prođe blaga neugoda.
Ode i prođe. I sad, razmišljam, s čim krenuti, jer ja već odavno krećem i krećem, a možda se i vrtim u krug?
More pitanja i valovi osjećaja zapljuskuju moju glavu, jer od nas žena se traži da budemo sve. I ne smeta mi to, i ponosna sam na to, jer mi žene smo uporne lavice, snažne, ne odustajemo i uvijek radimo najbolje što znamo, pa opet će se naći netko, da nam naruši unutarnju ravnotežu i smetne nas s prvotne ideje, a da li to vrijedi? Da li vrijedi nekoga poniziti za trenutak slave? Hoće li vam ta slava pomoći? Neće. I dalje smo samo ljudi. Nakon što sam doživjela svoj najveći pad, strah i samoću, shvatila sam mnoge stvari. I ovaj život, tek kratak i sladak, nije život bez nas kao kapetana broda. Ja sam samo prolaznik, gledam ljude, gledam svijet očima djeteta i mogu vam reći da primijetih dosta nepravde, dosta osuđivanja. Nije dosta što osobe koje ne poznaju tuđe, kamoli svoje bitke, osuđuju, sad od novoga osuđuju i takozvani prijatelji. Čovječe, gdje će ti život proći, ako misliš osuđivati?
Poanta već odavno rekoh, je pustiti druge da žive, ali i ta, da bi se mi žene trebali držati zajedno, a ne jedva čekati nekome napakostiti. Ljudi, dobili smo svu tehnologiju svijeta, da se povežemo, da gradimo nešto zajedno i onda, čovječe još imaš muda tražiti nekom dlaku u jajetu?
Svijet bi bio lijepo mjesto, kada bi si ljudi međusobno pomagali, i toga još ima. Vremena neće naštetiti dobrom čovjeku, onom koji ima iole dobroga u sebi, već onome kojem ta dobrota smeta.
