Neka navala motivacije, inspiracije, kada bi čovjek sve htio, dođe iznenada, da nam promjeni planove.
U boljem smislu naravno, jer lijepo je truditi se oko nečega, napraviti nešto svoje, svojim rukama, te kreativnošću doprijeti do ljudi.
I tek onda, kad pomisliš, da naposljetku si našao tu snagu u sebi, pokori te neka bolest, pa te uspori. Naučih na svojim primjerima da nikad ništa ne valja planirati ili pretjerano se unaprijed veseliti, jer uvijek se planovi izjalove. Ne krivim druge, ne krivim sebe, prihvaćam, tako je već moralo biti. Jednu stvar, koju moram naučiti je da prekinem govoriti “sutra ću”, “kad skupim snage.” , već samo djelovati, kako snaga dođe, tako da, evo možda će nekima biti čudno, ne objavljujem skoro mjesec dana, ali evo krećem. Iznova krećem, pišem, brišem i rišem, kako neke stare stvari, tako dodajem nove, ali tu sam i spremna sam za nešto raditi, a možda podijeliti i kakvo znanje s vama. Možda nekom beskorisno, ali svako znanje je korisno. Jednog dana će nam pomoći, a do tada imamo samo ovo sad. Uvijek imamo sad, ali da li se problemi mogu riješiti, sad pa sad? Ne. No, SAD je pravo vrijeme da se pokrenemo. SAD je pravo vrijeme da nazovete svoje drage ljude i samo da im pokažete da ste u njihovim životima i da su bitni. SAD je vrijeme kada treba biti zahvalan na lijepom i sunčanom danu. Ili kiši. SAD je trenutak koji ti nitko ne može oduzeti, već ti odlučuješ kom ćeš ga pokloniti i što ćeš napraviti? SAD je vrijeme da prakticiramo zahvalnost, tako da čovječe, zaustavi svoje misli na trenutak i kaži mi na čemu si zahvalan? Ali, pazi… nemamo u životu mnogo SAD, nemamo dovoljno, iako mislimo da imamo vremena. Misliti da imamo vremena je utjeha prolaznog života. Imamo vremena dovoljno da se pokrenemo, nedovoljno vremena da pokažemo ljudima koliko nam je stalo do njih. Je li vrijeme iluzija? Kao što jedan citat moje knjige kaže: “Vrijeme ti je najbolji prijatelj i najgori neprijatelj.” Što vi mislite o vremenu i prolaznošću vremena? Znate li napraviti da vrijeme igra u vašu korist?
