Danas sam razgovarala s osobom koju mnogi pamte po borbenom duhu i zaraznom osmijehu iz Survivora – Marin Kaselj. Iza te energije krije se puno više: sportaš, trener, motivator i čovjek koji vjeruje da ništa u životu ne treba odgađati – ni trening, ni ljubav, ni pitu, a bome ni burek! U ovom razgovoru otkrivamo tko je zapravo Marin kad se kamere ugase i što mu je najviše nedostajalo u Survivoru.
Otkrio mi je i da moram isprobati jajušu!
Ako ne znate što je to, ostanite s nama do kraja…
U velikom intervjuu s bivšim natjecateljem Survivora, zavirili smo iza kulisa njegovog svakodnevnog života: od jutarnje kave i šetnje s psima, preko treninga i filozofije discipline, do misli o životu, prijateljstvu i slobodi. Marin bez filtera, s puno istine, smijeha i inspiracije – i jednim jednostavnim savjetom: „Sutra ti nitko ne garantira, kreni danas.“
Jelena: Kako izgleda tvoj idealan dan, od jutra do večeri?
Marin: Moj dan, ako se može nazvati idealnim, izgleda tako da se ustanem ujutro oko 8 sati. Pranje zubiju, umivanje da dođeš sebi i u većini slučajeva odmah nakon što to dvoje napravim je da izvodim pse vani. Bez šetnje sa psima ne mogu započeti dan ni da hoću. Nakon šetnje se vraćamo kući jesti, odmah nakon toga prva kava, paljenje motora, kućne obveze, posao i teretana.
Jelena: Kako bi se predstavio nekom tko te prvi put vidi? Tko je Marin Kaselj?
Marin: U prvu ruku jednostavna osoba, a opet komplicirana osoba. Pun života, ideja, sportski nastrojen. Gajim nekim ciljevima u kojima nastojim motivirati druge oko sebe, a samim tim kako sam komunikativan, volim upoznati nove ljude. Radim na sebi i prepravljam svoje mane. Volim putovati po svijetu, vidjeti nešto novo…
Jelena: Šira publika te je upoznala kroz Survivor, što ti je sudjelovanje donijelo, a što ti je oduzelo?
Marin: Donio mi je bolje poglede na neke osnovne stvari, što mi u ovom – nazovimo ga “normalnom svijetu” uzimamo zdravo za gotovo. Ako krenemo s osnovnim stvarima, jesti na vrijeme, tuširati – naučio sam cijeniti sve te sitnice, koje na kraju nisu samo sitnice, kada se nađete u takvim situacijama. Ne mogu reći da mi je oduzeo nešto, ali nedostajao mi je san i miris kave.
Jelena: Jesi li očekivao da ćeš ostati prepoznatljiv nakon emisije?
Marin: Iskren da budem, nisam očekivao ovoliki odaziv ili pažnju, nit sam očekivao da ću biti neka “poznata ličnost” jer smatram da sam bio tek kratko vrijeme tamo. Iskreno, bio sam iznenađen jer dobivao sam tako prelijepe poruke od stranaca do obitelji s riječima podrške i da se držim svog puta i da ne odustajem od onoga što gradim i da nikako ne prestajem biti, ovo što sam ja.
Jelena: Kako je započela tvoja fitness priča?
Marin: Moja fitness priča je započela zapravo u mom mladom dobu, jer moj tata je uvijek htio da nešto treniram, na čemu sam mu zahvalan jer je to danas doprinijelo mom trenutačnom stanju. Kao mali sam trenirao nogomet, nakon nogometa – tenis. U srednjoj školi sam malo sport i zapostavio, ali sam nakon nekog vremena došao sebi i odlučio se posvetiti ciljevima u životu i da ne idem više k’o muha bez glave. Vratio sam se sportskim vodama kada mi je prijatelj otvorio teretanu, tamo sam krenuo malo raditi, više trenirati i unazad 9 godina više ne mogu zamisliti život bez sportskog duha.
Jelena: Koji je tvoj pristup treniranju: fizički i mentalno?
Marin: Kod fizičkog treninga bitno mi je da kombiniram teretanu s vanjskim treninzima, to radim jer gledam širu sliku. Teretana mi je nešto što idem svaki dan, ali onda izgleda kao da idem na posao, pa me ne ispuni dovoljno, zato idem vani trenirati isto tako jer se osjetim življim, možeš koristiti ono što ti odgovara, ne samo ono što si primoran raditi, a ujedno se to kombinira s mentalnim.
Jelena: Radiš li s klijentima individualno ili grupne treninge?
Marin: Kad sam tek dobio licencu za trenera je bilo individualno, a nakon Survivora i svih obaveza, na žalost imam manje vremena da ga provedem s klijentima, i iz tog razloga sam se opredijelio da radim online, što mi daje više slobode, a samim tim i više vremena za sebe. Online mogu pratiti rad klijenata, ali da – volim jedno i drugo, i bitna mi je kvaliteta i da se ne trči za novcem.
Jelena: Koji su najčešći mitovi u fitness svijetu i kako ih pokušavaš spriječiti?
Marin: Ima ljudi koji nejedenjem žele smršaviti, a to je zapravo najveće zlo koje možeš napraviti svom tijelu. Tvoje tijelo ne zna da ti želiš smršaviti, ono samo vidi “Oh, nema hrane.” i kako dolazi do izgladnjivanja, mozgu dolazi informacija da nema namirnica za potrebno funkcioniranje, te samim tim dolazi do “magljenja” mozga, gubitka pamćenja. Nije mršavljenje, tijelo ne troši masne naslage nego topi svoje mišiće. Pretile osobe da krenu s trčanjem i izgladnjivanjem, zapravo će završiti u gorem stanju jer kad se krenu vratiti jesti, tijelo će im sve to nadoknaditi i dobiju zapravo kontraefekt jer se onda više udebljaju. Nije problem koliko ti puta dnevno jedeš, ali što jedeš. Zapravo kada unosiš više obroka tijekom dana, ubrzavaš svoj metabolizam i tako možeš prije smršavjeti. Sve mora krenuti postepeno, ali bitne su kardio vježbe. Iako ja koji sam dugo u tome, iz dana u dan naučim nešto novo. Fitness industrija je danas na žalost postala prekomercijalna, zato se ja na svom Instagramu trudim objaviti savjete kako i jedan od velikih problema je u tome da je fitness industrija prodala foru mladim ljudima da u manje od godinu dana možeš doći do idealnog tijela što nije istina. Radiš godinama na svom tijelu i nema nekog tajnog uspjeha preko noći. Problem sadašnjice je što nitko neće saslušati, žele brze rezultate i onda neće slušati nego nastaviti po svom. Još žalosnije je što živimo u svijetu gdje su nam informacije dostupne posvuda, a mi nikad gluplji. Ja sam bez cenzure i radije ću imati vjeran klub ljudi koji će me pratiti radi toga, nego prodavati “muda za bubrege”. Iskrenošću mi je draže, jer onda privučem prave ljude koji zaista žele raditi na sebi.
Jelena: Kako motivirati ljude koji stalno odgađaju početak treniranja?
Marin: Kratko i jasno. Poznajem ljude koji po mjesec dana odgađaju “danas ću, sutra ću”. Imam, možda tamnu, ali zapravo motivacijsku poruku: “Tko tebi garantira pravo da ćeš sutra biti živ?” Često ljudima znam govoriti da mi uzimamo sebi za pravo “zdravo za gotovo” – za sutrašnji dan za bilo koju odluku. Moj savjet je da ne bi trebali odgađati bilo to početak treniranja, pokretanje posla. Sutra nije garantirano, mogu se dogoditi zdravstveni problemi, smrt i razne nedaće koje život donosi. Ako možeš, pokreni se danas. Ako i dalje svejedno kažeš da ne možeš danas, lažeš sam sebe. Na kraju sve to odugovlačenje i skupljanje u sebe može se pretvoriti u frustracije, nezadovoljstvo i na kraju čovjek umre – s čime? Danas ću, sutra ću.
Jelena: Što ti je bilo najteže tijekom Survivora?
Marin: Najteže mi je pala nesanica i nedostatak kave. Nisam tamo ovisio o kavi, ali da mi je nedostajala – je, da me je doticalo psihički – nije.
Više volim miris kave, nego da mi je utjecalo na mene psihički. Ništa drugo nije teško, roditelji i prijatelji su znali gdje sam i da ću im se vratiti.
Jelena: Jesi li naučio nešto novo o sebi kroz Survivor?
Marin: Definitivno sam naučio. Naučio sam da okolina utječe na nas, a isto tako sam dobio i neke spoznaje – kroz razmišljanje, kad bi bio na plaži sam sa sobom, tko i što je Marin, uspio sam vidjeti kristalniju sliku sebe.
Jelena: Jesi li uspio sklopiti neko prijateljstvo u Survivoru?
Marin: Što se tiče prijateljstava, uvijek sam bio druželjubiva osoba, sa svima se sprijateljio, a s velikom većinom sam i sad u kontaktu. Prelijepi kontakti i iako sam bio kraće vrijeme tamo – baš su mi svi prirasli srcu.
Jelena: Bi li sudjelovao u nekoj sličnoj emisiji u budućnosti?
Marin: Definitivno, ako ima sportskog duha i aktivnosti na otvorenom, te zdravog i prijateljskog raspoloženja, a što se tiče onih drugih reality emisija – nikako. To nit je moja slika, nit je moj život koji ja predstavljam.
Jelena: Što te najviše pokreće?
Marin: Najviše me pokreću zapravo drugi ljudi kako trate svoje dane i kako ne iskorištavaju svoj puni potencijal koji im je Bog dao. Meni je zapravo to gorivo koji me tjera da baš još više radim, kako na sebi, tako i na tijelu. Postoji i onaj citat, a to je kad stanem pred Božja vrata, da s ponosom mogu reći da sam iskoristio svaki talent koji mi je dao i da mogu sa zadovoljstvom otići na drugi svijet.
Jelena: Kako balansiraš disciplinu i guilty pleasure? Imaš li uopće guilty pleasure?
Marin: Naravno. (smijeh) Nijedna osoba nije savršena, pa ni ja. Ako mi dođe dan da preskočim trening – uzmem ga kao slobodan dan. Imam guilty pleasure kao i svi, ali ne osjećam krivnju jer nisam bio produktivan taj dan. Nekad čovjek treba otići u prirodu, napuniti baterije jer nismo mi roboti. Svaka ljudska mašta dolazi iz mirnih dana, ako smo svaki dan u tjednu kao mašine – pregorjet ćemo. Doći će do “burn outa” ako se ne znamo nekada opustiti i odmoriti i zapravo je to moj savjet za sve, koliko god disciplinirani, uopće se ne trebamo osjećati manje vrijedni, ako taj dan nismo bili produktivni. Svako treba odvojiti taj jedan dan za sebe. Ne treba biti i samo jedan, može uzeti i tjedan, ali bitno je uzeti vrijeme za sebe. Sve dok smo mi sretni, mi smo produktivni.
Jelena: Na čemu trenutačno radiš i što možemo očekivati od tebe u budućnosti?
Marin: Lakše mi je reći na čemu ne radim. (smijeh) Trenutačno sam fokusiran da u budućnosti pokrenem svoj brand koji bi predstavljao mene, moj životni stil, koji je ujedno i sportski, ali ne nužno samo sportski. Trudim se proširiti svoj posao, kako fitness, a tako i poznanstva preko klijenata, preko online treninga. Trenutačno i pomažem svojoj obitelji u ugostiteljstvu. Imam jednostavne ciljeve, ali su čisti i znam kako doći do njih.
Jelena: Savjet za sve one koji te prate?
Marin: Ostanite uvijek vjerodostojni, budite ono što jeste. Kakvi god da budete – uvijek će ljudi suditi i nema potrebe skrivati onda svoje “ja” jer na kraju dana, svi ćemo kad-tad otići na drugi svijet, koga briga – kakav si bio. Zlatno pravilo je da u životu možeš raditi sve, dok ne ugrožavaš druge oko sebe. Sve dok ti radiš, bilo što, dok ne čini zlo tvojim bližnjima ili okolini ili zajednici – ti si slobodnih krila.
Jelena: Pitanje za mene?
Marin: Voliš li pitu ili burek?
Jelena: Daaa, obožavam krumpirušu.
Marin: Dobro, krumpiruša, a jesi li ikad probala jajušu?
(oboje smijeh) i moj zaključak da nisam probala i moram.
Jelena: Nešto za kraj.
Marin: Definitivno morate probati jajušu, Žepče je srednja Bosna!
Živite život punim krilima, raširite svoja krila, budite ono što jeste i volite punim srcem, bez oklijevanja i laži.
Svi imamo svoje guilty pleasure, svoje “sutra ću”, i svoje izlike – ali Marin nas danas podsjeća da nas samo autentičnost i djelovanje vode naprijed. Ako ste nešto naučili iz ovog razgovora, onda je to da ne trebamo čekati idealne uvjete, jer život se živi sad. I da, ako niste probali jajušu – možda je vrijeme. Kako Marin kaže – raširite krila, budite to što jeste i volite bez oklijevanja. I zapamtite: miris kave vrijedi više nego što mislimo.
