Postoje vina koja osvježe, vina koja nahrane, vina koja zabave, a tu negdje između svih vina, postoji rajnski rizling, vino koje te zavede.
Ne znam više je li to bila njegova izražena kiselost, voćni miris dok je vino mlađe, a što je starije, dolaze tu ozbiljnije note, kao da je polagani šapat čisto da primjetiš da istovremeno bude i stidljivo svježe, a i raskošno i zrelo. Jednom kada te rizling dotakne, posve je svejedno što si prije volio. Rizling postane tvoja nova stanica i priča u boci koja jedva čeka da bude napisana.
Sjećam se trenutka kada sam kušala uzorak iz 2006. godine.
To nije bilo piće, to je bio trenutak inspiracije i kreativnosti. Kao miris u zraku nakon ljetne oluje, ostavi trag koji nikada ne zaboraviš. Zrelo, duboko, gotovo hipnotički. U trenutku sam shvatila da je rajnski rizling poput književnog lika koji se ne zaboravlja: slojevit poput Vronskog iz Ane Karenjine, živ poput jazz improvizacije, nepredvidiv poput ljubavi koja te pronađe kad joj se najmanje nadaš.
Iskreno, zato me i ne čudi da je @vinskiklub.hr okupio vinare i nas vinske entuzijaste te se veselim i opet isprobavati ovu inspirativnu, kreativnu priču te se nadam da će uskoro biti opet, pa da ponovno grlim ovu sortu na Festivalu rizlinga.
To nije festival, to je prilika da se prepustiš sorti koja ne osvaja glasno, nego strpljivo, poput melodije koju čuješ tek toliko, kao val koji će svaki čas zapljusnuti o stijene i probuditi nešto što je možda spavalo u tebi.
Ako dopustite da Vas rizling zavede kao i mene, znajte, da ga ne prestajem osluškivati i isprobavati neke nove vinarije.
